Ašanti: umetnost, kultura, nasleđe
30. avgust 2005. - 30. jun 2006.
Autor izložbe i kataloga
Ana Garić, kustos Muzeja afričke umetnosti
Katalog izložbe
Slike sa izložbe
O izložbi
Narod Ašanti, koji naseljava područje današnje Gane, a pripada široj etničkoj grupi Akan, uspostavio je i, naročito od kraja 17. veka, razvio specifičnu umetničku praksu.
Sa jačanjem političke i ekonomske moći visokoorganizovane federacije Ašanti, umetnost pod njenim patronatom je doživljavala procvat. Načelno u službi kralja, Asantehene-a, kao i vladajućih slojeva društva, umetnost je bila neophodan medijum komunikacije. Putem umetnosti prenošene su poruke podanicima, saveznicima, neprijateljima, ali i duhovima preminulih, koji su, prema verovanju, i nakon smrti učestvovali u životima svojih potomaka. Priroda poruke određivala se materijalima, motivima, simbolima, kompozicijom elementa i kontekstom u kojem su prikazivani predmeti, jednako kao i samim čitanjem od strane primalaca.
Uspostavljanje značenjskih analogija između usmene kulture i umetnosti uslovilo je i izvesnu stilsku saglasnost različitih grana stvaralaštva, koja se manifestovala kroz sličnost motiva i njihov prelazak “prelazak” sa jedne vrste predmeta na drugu. Na taj način određeni ornamenti sa stolica pojavljivali su se na tekstilu, sa tekstila prelazili, na primer, na fasade dvora, koje su pak inspirisale izradu nakita i tegova za merenje zlatnog praha. Uz upoznavanje društvenog tumačenja simbola, materijala, boja koje se ponavljaju u umetničkom korpusus Ašanti, posmatraču se otvara ceo jedan svet u kojem se svaki od ovih elemenata, kao zrak propušten kroz prizmu značenja, pretvara u aktivni socijalni znak.